Karmički procesi

Svaki karmički proces ima svoj smisao koji leži izvan granica samog procesa, odnosno duga i njegove otplate. Pored sređivanja karmičkog problema čišćenjem njegove unutarnje i vanjske dimenzije postoji i treći, najsuptilniji aspekt karmičkog procesa, a to je njegova spiritualna dimenzija. Ona se tiče spiritualnih lekcija koje leže u pozadini svakog karmičkog procesa, dakle stjecanja kvalitetnog duhovnog iskustva i znanja kojim ćemo izbjeći ponovno upuštanje u negativne karmičke procese. Ova dimenzija nadilazi zakon uzroka i posljedice i nema više toliko veze s dualnim, manifestiranim svemirom u kojem postojimo kao ljudska bića. Njome stječemo odmak od drama ljudskih života, igara patnje i sreće, uspjeha i neuspjeha, konfrontacije pozitivnog i negativnog, djelovanja i mirovanja. Ovdje je u stvari riječ o dimenziji svijesti prema kojoj nas karmički procesi vode, na nju nas upućuju, a ponekad čak prisiljavaju da se s njome suočimo. Bez nje nije moguće u cijelosti razumjeti karmičke procese te zauzeti pravilan odnos prema njima. Riječ je o razini svijesti koju obično nazivamo duhovnom. Duhovna svijest omogućuje ispravan uvid u točku egzistencije u kojoj se trenutno nalazimo. Duhovna nas svijest centrira i daje pravu perspektivu, bilo da je riječ o odnosu prema sebi ili prema svijetu oko sebe, odnosno prema manifestiranom i nemanifestiranom aspektu svoga bića. Naime, jedan od dva osnovna aspekta duhovne svijesti jest onaj iz kojeg svo zbivanje, život i postojanje te sav pojavni, materijalni svijet djeluje kao privid, kao nešto što u stvari ne postoji. Tako će budisti reći da je pojavni svemir iluzija, obmana ili samsara. Hindusi govore o maji, kozmičkoj halucinaciji, ništa stvarnijoj od fatamorgane, ali moćnoj i neodoljivo privlačnoj. Sveti Ivan od Križa, kršćanski mistik, govori da jedini pravi put do Boga vodi prvo preko spoznaje sveopćeg ništavila, preko čišćenja svijesti i čula od veza sa svakodnevnim životom koji je iluzija te zatim k usmjeravanju svih svojih težnji prema stanju unutrašnje i vanjske neovisnosti o svjetovnim zbivanjima. Čuvene su Ivanove rečenice -"jedini put kojim je vrijedno ići jest put koji vodi u ništa" ili "jer ništa nisam tražio, sve mi je bilo dano". One govore o odvraćanju pozornosti sa svjetovnih stvari te otvaranju uma prema suptilnim oblicima ispunjenja koje donosi duhovno iskustvo. Drugi aspekt duhovne svijesti tiče se spoznaje o karakteru pojavnog svijeta i njegovoj dinamici. Pojavni svijet je dualan, sastavljen od suprotnosti između kojih se odvijaju određeni procesi. Prilagodba procesima te sudjelovanje u njima na ispravan način vještina je koju je moguće steći jedino povezivanjem s duhovnom razinom vlastitog bića. Naime, prema navedenim učenjima cjelokupna realnost ima dvije osnovne razine. Postoji manifestirani, pojavni svemir ili, ukratko, materijalni svijet. S druge strane postoji i nemanifestirani svemir ili duhovni svijet. Ako bismo sveukupnu realnost nazvali jednom riječju Bogom, onda postoji Bog u svom manifestiranom ili aktivnom stanju te Bog u nemanifestiranom, suptilnom ili pasivnom stanju. Bog u nemanifestiranom stanju nalik je pojmu potencijalne energije u fizici. Bog je ovdje svjestan sebe kao Boga, svjestan je svih svojih potencijala, ali se nalazi u stanju mirovanja, neaktivnosti i ne-djelovanja, u stanju koje krasi statičnost i sveopće jedinstvo. Bog može u manifestiranom svemiru realizirati svoje potencijale, opredmetiti svoje ideje i kristalizirati svoju svijest. "On" (Bog nije on, ona niti ono - dok koristimo riječi treba imati na umu njihovu površnost i nepotpunost) može kreirati razinu postojanja koju će karakterizirati zakon akcije i reakcije, univerzalni princip promjene, odnosno zakon stalne mutacije materijalnih tvorevina iz jednog oblika u drugi. Manifestirani svemir je dualan, u stalnom kretanju, podložan konstantnoj promjeni. Zato ako postoji razina postojanja koja nedvosmisleno jest, koja je stvarna i realna, onda je to prije razina Boga u njegovom nemanifestiranom, izvornom, čistom stanju. To s druge strane znači da je manifestirani, materijalni svemir relativan, da tvorevine i zbivanja u njemu i jesu i nisu pa je time manifestirani svijet privid koji djeluje realno samo ako ga se doživljava vrlo ograničenom percepcijom. No, koliko god manifestirani svemir bio privid, za bića koja žive u njemu on je realnost, doduše prolazna, ali ipak realnost. Zato je bitno poznavati neke od osnovnih karakteristika manifestiranog svemira. Manifestirani svemir je dualan jer u njemu nailazimo na suprotnosti između kojih se odvijaju određeni procesi. To znači da je manifestirani svemir podložan promjeni. Ne moramo biti mistici da bismo uočili nestalnost i promjenjivost svijeta u kojem živimo. Postojanje promjene očigledna je i sveprisutna činjenica i jedino su zakoni promjene stabilni i nepromjenjivi. Zato neki karmički procesi imaju za cilj spoznavanje i prihvaćanje zakona promjene kao prirodnog životnog procesa, odnosno kao duhovnog znanja koje je nužno steći. To konkretno znači da se treba promijeniti da bi se negativna karma okončala. Svi znamo koliko nam teško pada i najmanja promjena, često i ona koja očigledno vodi na bolje. No, jedino promjena svijesti, a s njom i promjena ponašanja te načina života donosi pozitivne pomake prema naprijed i ne vrijedi se odupirati, negirati ili cjenkati s nečim što je osnovna zakonitost dualnog, manifestiranog svemira. Tako bi akcija, efikasnost i fleksibilnost (sposobnost mijenjanja te brza prilagodba novonastaloj situaciji) bile najbitnije sposobnosti koje mora posjedovati biće koje postoji u dualnom svemiru. Zato će određeni karmički procesi zahtijevati od nas da izgradimo takve osobine, jer bez njih nećemo moći riješiti svoj karmički problem. S druge strane, ima karmičkih procesa koji iniciraju svijest o tome da je svo zbivanje u dualnom svemiru iluzija, da se nikakva promjena nikada nije niti dogodila jer mi nikada nismo niti napustili naše prvotno stanje jednosti s Bogom kao izvornom i očiglednom suštinom našeg bića. Upravo zato mistici kažu da su svi ljudi već prosvijetljeni (jedno s Bogom), samo toga nisu svjesni. Apsolutna istina i dojam statičnosti, nepromjenjivosti, osnovna je karakteristika nemanifestiranog svijeta, svijeta jedinstva. Izgleda paradoksalno, ali s ove razine svijesti materijalni, opipljivi i vidljivi svijet doživljava se kao iluzoran, a ematerijalni, suptilni, nevidljivi duhovni svijet kao realan i istinit. U promjenjivosti materijalnog svijeta leži njegova iluzornost, a u stabilnosti i vječitosti duhovnog njegova istinitost. Postavlja se pitanje zašto bi ljudska bića morala spoznavati i takve dimenzije svijesti, odnosno razine stvarnosti, čemu ovakve spoznaje služe i koja korist od njih. Osnovni razlog jest slijedeći. Naime, u materijalnom svijetu u kojem živimo postoji još jedna konstanta, a to je patnja. Postojanje patnje također je vrlo očigledna činjenica, no nešto su manje vidljivi njeni uzroci. Budisti će reći da je svijet u kojem živimo iluzija, ali većina bića koja u njemu živi nije svjesna svijeta kao privida, već ga doživljava kao jedinu realnost. Iz tog će razloga ljudi na ovom nivou ne-svijesti biti skloni projiciranju svog izvornog stanja jednosti s Bogom u tvorevine materijalnog svijeta. Ako je naša izvorna suština čista sreća, ničim posebnim izazvano zadovoljstvo, osjećaj potpune voljenosti, mira ili kreativnosti, a mi nismo svjesni da te stvari leže u nama, da praktično ne postoje izvan nas, onda ćemo biti skloni lijepiti se za ljude, predmete ili stilove života koji nas na sličan način ispunjavaju. Ako nam netko ili nešto uskrati objekt našeg ispunjenja mi ćemo se osjećati loše, odnosno to će u nama izazvati patnju. Dakle, život ponekad može biti patnja. No, s točke gledišta apsolutnog svijeta, patnja je, kao i život, iluzija. Patnja postoji zbog našeg otpora prema promjeni, odnosno zbog snažne vezanosti za produkte manifestiranog svemira te nedovoljne svijesti o nemanifestiranoj, duhovnoj dimenziji našeg bića. Patnju proizvodi naš ego koji se vezuje za sadržaje našeg uma, odnosno objekte dualng svijeta. Ljudi se pretjerano vežu jedni za druge, za predmete koje posjeduju, za svoje osobine - vrline ili mane, za stečeni društveni status, za svoja uvjerenja, stavove i predrasude, svoja očekivanja i svoje želje. Zato će patnju izazvati gubitak objekta za koji smo se vezali. Patnja se također često javlja kao prethodnica određenim oblicima promjene, bilo da je riječ o promjeni na gore ili na bolje. Svaka cjelovita promjena zahtijeva cjelovito napuštanje jedne stare životne konstrukcije i izgradnju nove, a taj je proces ponekad bolan i izaziva patnju. No, veći dio patnje ovdje stvara otpor prema promjeni, negoli sam prolazak kroz proces promjene. Zato se promjeni treba prepustiti uz što manje otpora, kako ne bismo ometali prolazak kroz ionako kompleksnu situaciju u kojoj smo se našli. To, međutim, često nije lako izvesti. Zato sustavi karmičkog čišćenja donose čitav dijapazon sredstava koje je moguće primijeniti da bi se osobu na što je moguće skladniji način provelo kroz proces promjene. Slijedeći uzrok patnje zvučat će prilično ekstremno, ali činjenica je da čak i samo postojanje bilo kakve želje izaziva patnju. Zato budisti tvrde da je jedini način nadvladavanja patnje u nepostojanju nikakvih želja jer nas one vode prema vezanosti za cilj, preusmjeravaju našu pozornost s duhovnog svijeta na materijalni, uzrokuju vezanost i samim time patnju. Budisti ne teže niti pozitivnim niti negativnim iskustvima, već rade na pražnjenju svoje svijesti od poistovjećenosti s tvorevinama pojavnog svijeta te se nastoje centrirati u Bogu kao konačnoj realnosti. Za zapadnjake je ovo uglavnom neprimjenjiva doktrina jer postojanje cilja i rad na njegovom ostvarenju predstavlja temelj naše civilizacije. No, htjeli ne htjeli, povremeno ćemo se naći u životnim situacijama koje će nas jednostavno gurati prema ovakvoj razini svijesti jer nas niti jedna druga neće biti u stanju izvući iz začaranog kruga vječito novih potreba i želja, vezanosti za osobe koje su nas davno napustile ili nerazumijevanja života u cijelosti zato što uporno odbijamo prihvatiti njegovu spiritualnu dimenziju. Zato rješenje ovog problema leži u spoznaji izvorne suštine našeg bića kao duhovne jer će nam takvo iskustvo dati porteban odmak od želja i životnih zbivanja koja bi inače u nama izazvala patnju. S druge strane postoji i dimenzija patnje koju budizam možda nije dovoljno naglasio. To je patnja koju proizvodi otpor prema inkarniranosti. Riječ je o patnji koju izaziva otpor prema izvršenju zadataka koje smo odabrali za sadašnji život, otpor da odradimo svoju karmu i svoju dharmu. U tom smislu mnogi ljudi imaju otpor prema samoj inkarnaciji. Oni prožive pola života ili čitav život, a da u stvari ne žive, ne ostvaruju svoje potencijale i time stvaraju patnju sebi i drugima. U ovom slučaju patnju ne stvara pretjerana prilijepljenost za neki oblik života, nego nedovoljna nužna vezanost za cilj i zadatak. Riječ je o lijenosti, dekoncentriranosti, odugovlačenju, izbjegavanju obaveza, bijegu od stvarnosti i stalnom boravku u stanju lagane neprisutnosti. Jedina vrsta"bijega" koja bi u ovakvim slučajevima stvarno pomogla bilo bi podizanje svijesti u duhovnu dimenziju svoga bića. Ona će, s jedne strane, osobi donijeti mir i ispunjenje koje ne može naći vežući se za tvorevine materijalnog svijeta od kojeg bježi, a tako|er će joj dati informacije potrebne za izvršenje svoje životne misije. Zato patnju izazvanu bilo vezivanjem za manifestirani svijet ili bijegom od opterećenosti koju doživljavamo samim postojanjem, efikasno rješava jedno te isto sredstvo - spoznaja izvorne duhovne suštine vlastitoga bića. Duhovna svijest daje čovjeku uvid u nemanifestirane aspekte svoga bića te svijest o zakonitostima manifestiranog svijeta. Ona se uvijek tiče otkrića neke nove dimenzije ljubavi, sreće, ispunjenja, lakoće i jednostavnosti, bezbrižnosti, svjetla, kreativnosti ili spontanosti. Iz navedenih razloga mnoge osobe koje su riješile neki karmički problem kao što je, na primjer, iscjeljenje od neke teške bolesti kažu da im samo iscjeljenje uopće nije toliko bitno, koliko im je bitna lekcija koju su kroz bolest naučili. Nov način života, ljubav koju osjećaju prema sebi i drugima te neka nova razina duhovne svijesti koju prije nisu poznavali, a ostvarili su je putem karmičkog procesa kroz koji su prošli, znatno je dragocjeniji dobitak koji prati uspješno svladan karmički proces od samog ozdravljenja. Tako patnja nije samoj sebi cilj, ona je posljedica otpora prema promjeni, prema postojanju ili prema nekoj duhovnoj spoznaji za koju smo postali zreli. Istovremeno, patnja je i sredstvo našeg osobnog razvoja jer nas omekšava ili očvršćuje i time priprema za viša stanja svijesti te veću kvalitetu života. Zato je konačni cilj svakog karmičkog procesa i patnje koju on izaziva upravo promjena svijesti, promjena ponašanja te načina života. To će zatim omogućiti realizaciju našeg kreativnog potencijala, odnosno naše osobno samoostvarenje. S naučenom karmičkom lekcijom mi ćemo, umjesto da nepotrebno patimo, živjeti konstruktivno i produktivno te ćemo istovremeno pozitivno utjecati i na našu okolinu.

Reinkarnacija

Uz pojam karme vezuje se i pojam reinkarnacije koji govori o tome da čovjek nije samo fizičko tijelo, nego je on i spiritualno biće (duša, jastvo, atman, transpersonalni centar) koje seli iz jednog tijela u drugo. Duša napušta fizičko tijelo u trenutku njegove smrti i zatim se ponovo utjelovljuje u novom fetusu. Ona se reinkarnira u novom fizičkom obličju, novoj teritoriji, ponekad u suprotni spol, s novim ciljevima, novim osobinama i talentima. Duša je u razdoblju između dvije inkarnacije svjesna svoje prethodne fizičke egzistencije i zbivanja u njoj, kao što je svjesna i svih ostalih života koje je provela u fizičkom tijelu. Svjesna je i svojih postupaka i njihovih posljedica i željet će u svojoj budućoj egzistenciji otplatiti negativnu karmu kako bi stekla slobodu da nesputano realizira svoj kreativni potencijal, odnosno ostvari ciljeve koji su joj u tom trenutku interesantni. Ključan moment u procesu ponovnog utjelovljenja jest plan budućeg života. Iskustvo je pokazalo da upravo mi sami, na nivou duše te prije svog povezivanja s novim tijelom (prije rođenja), pravimo plan budućeg razvojnog procesa. Sami odabiremo način karmičke otplate. Sami odabiremo novo tijelo, roditelje i teritorij na kojem ćemo živjeti. Nitko nas ne kažnjava, niti Bog, niti bilo koji drugi autoritativni duhovni entitet. Nitko nam ništa ne nameće, sve odbiremo mi sami. Odabir se vrši unutar datih mogućnosti, sa svim slobodama i ograničenjima koja nam određuje naša karma. Odabir se, doduše, vrši uz konzultaciju s određenim duhovnim bićima koje obično čine naši duhovni vodiči i zaštitnici, ali posljednja je riječ naša. Zato je, kada govorimo o zakonu uzroka i posljedice, veoma važno vremenski ga ne ograničavati jer mnoga sadašnja zbivanja imaju svoje uzroke u prošlim životima, a mi smo osoba koja koja ih je prouzročila i kasnije sama odabrala način karmičke otplate. Utjecaj prošlih života očigledan je, ako ni u čemu drugome, onda u terapijskim intervencijama koje uključuju rad na uzrocima ljudskih problema. Premda mi ne moramo vjerovati u doktrinu o reinkarnaciji, činjenica je da intervencije nad negativnim životnim modelima usvojenim kroz zbivanja koja ljudi spontano doživljavaju kao prošle živote daju izvanredne rezultate. U tom smislu uopće nije bitno jesu li prošli životi realnost ili ne. Slike, priče i doživljaji koje regresirana osoba opisuje možemo nazvati i maštom, ukoliko koncept reinkarnacije nekome nikako nije prihvatljiv. Bitno je da takve intervencije izazivaju pozitivne promjene u svijesti i ponašanju osobe, odnosno omogućuju ostvarenje željenog cilja. One tako|er omogućuju kontakt s velikim brojem izuzetno važnih informacija koje posljedicu (problem) povezuju direktno s njezinim uzrokom, sadašnje stanje i zbivanje sa zbivanjima u prošlim životima. Time postajemo svjesni zašto su okolnosti sadašnjeg života takve kakve jesu, znamo što smo i zašto izbrali, znamo koje lekcije moramo naučiti i koji je smisao sadašnjeg zbivanja ili života uopće. Zapadnjaci teže prihvaćaju ovakve tvrdnje jer ne razumiju zašto se ljudi ne sjećaju svojih prošlih života, ukoliko oni postoje. Razloga za gubitak sjećanja ima više. Na zapadu, kao prvo, ne postoji tradicija vjerovanja u zakon karme i reinkarnacije, odnosno u prošle živote. Kršćanstvo ne prihvaća ovu doktrinu. Znanost je nije dokazala, a i ja na ovom mjestu govorim o doživljaju prošlih života kao o subjektivnom iskustvu. Nije lako prihvatiti nešto što nije vidljivo i opipljivo, za što obično ne postoje nikakvi materijalni dokazi i što zahtijeva znatno proširenje svijesti ili promjenu svjetonazora, pogotovo kada vodeće civilizacijske strukture kao što su znanost i crkva odbacuju ovu doktrinu kao neistinitu. Kad u nekoj civilizaciji vlada neki opći, kolektivni stav, onda su ljudi skloni prihvatiti ga i živjeti u skladu s njim. Zato mi, čak i ako doživimo neko neobično iskustvo, imamo tendenciju da ga potisnemo, plašeći se reakcije naše okoline. O tome vrlo dobro govori jedna irska narodna poslovica koja kaže - "kad vidite leteću kravu, bolje vam je da zaboravite da ste je ikada vidjeli." No, glavni razlog gubitka sjećanja na prošle živote nije toliko civilizacijski, već je daleko više psihološki. Sjećanja na prošle živote nalaze se pohranjena u suptilnim dimenzijama naše psihe. Ona su gurnuta u suptilne dimenzije zato da nas ne opterećuju vezanošću za okolnosti nekadašnjeg života za koje bi se mnogi ljudi čvrsto zalijepili. Većina ljudi na ovoj planeti nije svjesna sebe kao slobodnog, aseksualnog, bezimenog i bezobličnog spiritualnog bića, već je snažno poistovjećena s tijelom i osobom koja trenutno jesu te s ljudima s kojima su bliski i s kojima žive. Međutim, bitan razlog postojanja reinkarnacije jest upravo mogućnost korjenite promjene, napuštanje starog obličja i starih uloga te preuzimanje novih. Snažna poistovjećenost s jednim obličjem, odnosno dug boravak u jednom tijelu onemogućio bi dušu pri stjecanju najrazličitijih iskustava koje ona želi iskušati i iživjeti. Zato postoje smrt i reinkarnacija - one su, između ostalog, sredstvo koje duši omogućuje potpunu promjenu. Uz takvu promjenu ići će i gubitak sjećanja na prošle inkarnacije. Takva se sjećanja ne nalaze u svjesnom dijelu psihe, nego ostaju zapisana i pohranjena u podsvijesti osobe. Kako bismo se u potpunosti centrirali u novom tijelu i novoj realnosti, novom vremenu i prostoru, mi moramo svoju svijest i pozornost usmjeriti na sadašnjost, a ne se opterećivati i dekoncentrirati stalnim uplitanjem suptilnih impresija, stanja i raspoloženja koja ne spadaju u sadašnjost i ne vrše konstruktivan i pozitivan utjecaj na naš život. Treba, dakle, živjeti ovdje i sada, centrirati se u sadašnjosti jer je to jedini način da se uspješno ostvare životni ciljevi. No, ponekad je (napredni duhovni praktikanti reći će i prečesto) nužno ostvariti kontakt i sa suptilnim dimenzijama svijesti kako bismo u njima pronašli uzroke odre|enim karmičkim procesima te napravili intervenciju kojom ćemo izvršiti direktan utjecaj na sadašnja zbivanja. Razlog zbog kojeg se takve intervencije vrše je slijedeći.

Karma znaćenje

Karma je riječ iz sanskrta u čijem je korijenu slog kri koji označava akciju. Izrazom karma govori se o zakonu uzroka i posljedice, odnosno utjecaju određene akcije na buduća zbivanja. Taj su izraz preuzeli gotovo svi svjetski jezici, ali zakon karme ipak nije ekskluzivno indijsko otkriće jer o njemu pod različitim imenima govori većina svetih i manje svetih, ali ponešto preciznijih spisa napisanih na ovoj planeti. Literatura poput ove obavezno se prihvaća kršćanstva i Biblije ne bi li time zapadnjacima lakše prenijela istočnjačke ideje pa ću to učiniti i ja. “Oko za oko, zub za zub” ili “što si posijao, to ćeš požnjeti”, kaže Biblija i time na sebi svojstven, ali nedvosmislen način govori o istom principu. (Eto, Biblija je uvijek spasonosno sredstvo zaštite od naleta kršćanskih fundamentalista ili nekih pomalo ograničenih duhovnih lokalpatriota.) U literaturi ili na Internetu naći ćete pod pojmom karme i najrazličitija dodatna tumačenja. Tako postoji karma pojedinca, karma obitelji, karma odre|ene grupe ili zajednice, karma grada, teritorije, države, kontinenta ili čitave planete. Tako|er postoji aktivna karma i još nemanifestirana karma te ona koju je moguće izmijeniti i ona koju nije moguće izmijeniti. Pojam karme dosta je širok i obuhvaća mnoge modele, principe i zakonitosti, ali svi oni imaju zajednički nazivnik upravo u principu akcije i reakcije. Kako zakon karme predstavlja univerzalan kozmički princip, tako je inteligentno pridržavati ga se. Šteta što većina ljudi nije svjesna ove jednostavne zakonitosti jer kad bismo imali na umu da nam se sve, doslovno sve što od sebe odašiljemo u obliku misli, emocija i konkretnih postupaka vraća na isti način nazad, onda bi mnoge negativnosti koje se nepromišljeno čine automatski otpale. Zato smatram da ne treba štedjeti truda da se s ovim principom upozna što veći broj ljudi i to u što ranijoj dobi. Dakle, ako nešto ukrademo i nama će biti ukradeno, ako fizički zlostavljamo druge i nas će jednog dana netko fizički zlostavljati, ako lažemo i nama će se lagati, ako emotivno povređujemo druge i mi ćemo biti povrijeđeni, ako ubijamo bit ćemo ubijeni i tako dalje. S druge strane, ista će se stvar događati i s pozitivnim djelovanjem - ako dajemo dobit ćemo, ako volimo bit ćemo voljeni, ako vjerujemo u sebe i drugi će u nas vjerovati, ako cijenimo sebe i drugi će nas cijeniti, ali i obratno - ako ne volite sebe neće vas ni drugi voljeti. Zakon karme je, dakle, dvosmjeran i zahvaća našu komunikaciju s okolinom, ali i komunikaciju sa samim sobom, odnosno odnos koji imamo prema sebi. Ovaj drugi dio karmičkog principa nešto je manje poznat i u zadnje ga vrijeme sve više otkriva suvremena psihologija te novoeonski sustavi osobnog razvoja, dok odnos prema okolini više naglašavaju religije.

Metafizika

Znanost obuhvaća proučavanje prirode i njenih zakona. Fizička realnost kakvu mi poznajemo napravljena je prema određenim pravilima i strukturama, odvojenih od naših odabranih perspektiva. One mogu biti izražene pomoću matematike ili vizualizirane geometrijski. Da bi razumjeli znanost, čovječanstvo je promjenilo svoj odnos prema prirodi. Neki koriste znanje o prirodnim zakonima da bi efikasnije primjenili njihovu volju mimo prirodnih zakona, odnosno promjenili prirodni tok, dok drugi koriste to znanje da bi bolje sinhronizirali svoju volju sa prirodom, tj. da bi bili u skladu s njom. Drugospomenuti donose balans i dobrotu, a prvi donose debalans i iskorištavaju resurse da bi se održali kao jedini vlasnici tih resursa. Tehnologija koja proširuje individualnu slobodu, i koja direktno povezuje čovjeka s prirodom, je zabranjena ili korumpirana, a crkveno-znanstveni aparat i industrija se promovira kao "normalnim" iako zagađuje prirodu, te ograničava ljudski napredak i slobodu. Tehnologija - sve dok ne zamjenjuje spiritualnu evoluciju - čini jako bitan faktor u pomaganju u duhovnoj evoluciji ako pomaže nekome kod oslobađanja od materijalnih ograničenja i preokupacija. Metafizika fizike Znanost proučava niz uzročnosti. Kad posljedice mogu biti predviđene iz uzroka, tada posljedica može biti kontrolirana tako da se kontrolira uzrok. To je princip kako se današnja znanost primjenjuje - da bi mogli predvidjeti i zbog toga kontrolirati posljedice, slično kao i prirodne sile koje vode napretku ili ograničavanju naše slobodne volje. Jer - znanost je znanje, a znanje je moć - oni koji žele moć imaju tendenciju istraživanja stvari jako umješanih u tajne znanosti. Što više znaju, mogu djelovati sa više uzroka, pa im to daje posljedice koje oni tada mogu kontrolirati. Kad se inkarniramo u naša fizička tijela, mi smo se složili da trpimo određena ograničenja i pravila. Taj "ugovor s fizičkim tijelom" je zaista sporazum s kojim sljedimo zakone fizike kao većina ljudi koja ih proživljava. Neophodno je dozvoliti "igri učenja života" da nastupi bez poteškoća i sa slobodnom voljom maksimalnom broju "igrača". Doduše, taj ugovor stvara i neke dozvole onima koji koriste zakone fizike da iskoriste neke individue koje su mu vjerne. To je razlog zbog čega su mračne sile naklonjene tehnologiji - rađe nego da se bave slobodnom voljom direktno, koristeći tako pametnije načine oko primjene slobodne volje kroz razne metafizičke "legalne" načine i ciljeve da bi postigli svoje želje. Znanost i tehnologija povećava moć nečije slobodne volje, tako da zato povećava i njegovu snagu. Zato ona može biti iskorištena kao kontrola nad slabijim stanovništvom ili pak kao podrška za dizanje cjelokupne svijesti i nivoa svih pojedinaca. Nažalost, većina onih koji su pokušali liberalizirati tehnologiju da bude svima dostupna, uzbudili su one koji imaju monopol nad njom i bivali su ubijeni. To pokazuje da je metafizički napredak i znanje vrlo bitno sve dok njihova učinkovitost raste u skladu s tehnološkim i znanstvenim napretkom. Skrivanje znanja Zbog toga što znanost djeluje na povećavanje slobodne volje, onima koji su na vlasti je zadnja stvar što bi željeli je širenje znanja. Time bi oni izgubili svoju moć koju imaju. Zato je liberalna tehnologija kontrolirana ili zabranjena. Tehnologije koje uključuju besplatnu energiju, antigravitaciju, psihotroniju, putovanje vremenom, kreiranje realiteta, lječenje raka, teleportacija,... itd.- sve koje postoje na nivou tajne vlade ali ne na nivou javnosti. Što je veća razlika u tehnologiji kojom se koristi vladar i one kojom se koristi rob, to je veća moć vladara. Istraživači nekonvencionalnih znanosti koji su se susreli sa prikrivanjem njihovih otkrića su: Nikola Tesla, Thomas Townsend Brown, John Searl, Stefan Marinov, Eugene Mallove, Wilheim Reich, Royal Rife i Joseph Newman. Tu su i još mnogi koji su bili eliminirani ili ušutkani prije nego su objavili svoje radove u javnosti. Znanost i matematika kao učila u našim javnim edukacijskim institucijama su ušutkana i ograničena koja ne smiju istraživati u osjetljivim područjima. To je učinjeno pomoću trikova u logici koja je prisutna iznad svih intelektualnih nepravilnosti, tj. nemogućnost da razluči apsolutne od relativnih vrijednosti. Stanoviti koncepti i varijable su odbačene na početku kao nebitni ili suvišni, a u stvari su "vrata" za tajne znanosti. Te teme su uvijek odijeljene i prevaziđene na apstraktne načine da bi se zaštitilo njihovo razumijevanje od strane studenata na spoznajni način, pogotovo na geometrijskoj i intuitivnoj osnovi. Ovo zadnje spomenuto je neophodno da bi se dozvolilo istinsko progresivno i kreativno korištenje tog znanja, a umjesto toga je forsirano brdo formula i definicija na suhoparan način, tako da se dešava filtriranje umjesto evolucija znanja. Prema istinskom znanju Matematika i geometrija opisuju pravila i strukturu igre koju svi mi igramo. Doduše, rezultat igre ne ovisi samo o njenim pravilima i strukturi - slobodna volja igrača također se uključuje u igru. Među ostalim stvarima, fizikalne formule ciljaju na predviđanje određenog broja faktora od kojih ovisi rezultat i na određeni broj uzroka. Sa slobodnom voljom kao varijablom, efekti ne mogu biti potpuno predvidivi. Kvantna mehanika pruža najbolji primjer toga, jer je ona teorija statističkih trendova, a ne determinističkih formula radi toga što kvantni sistemi uvijek uključuju jednu određenu količinu nevjerojatnosti. Prava znanost će uvijek sadržati obe i kompletne opise determinističkih pravila i struktura, i dozvoliti nedeterminističkim utjecajima odluka slobodne volje. To bi fiziku napravilo harmoničkim podskupom metafizike. Problem nekompletne znanosti je rješen tako da se "gordijski čvor" rađe odsječe nego da se gubi energija na njegovo razrješenje, odnosno razvezivanje. Drugim rječima, bolje bi bilo sagledati pretpostavke prema onom na čemu su bazirane, nego forsirati usavršavanje postojećih glavnih teorija. ( ovo bih opisao kao: pa bolje je izmisliti neku pilu za rezanje zida, nego lupati glavom o zid - probajući tako napraviti otvor u zidu našim najtvrđim dijelom našeg tijela... ) Veća slika Zbog toga što je znanje moć i zbog toga što svi pojedinci neće odgovorno rukovati tom moći, ovo je dobar razlog zbog kojeg mnogo tehnoloških stvari ostaje tajnim i sakrivenim od javnosti. Opća racionalizacija je neprihvaćena, jer određena tehnologija ako dospije u krive ruke - bilo bi katastrofalnih posljedica. Npr. teleportacija primjenjena sa strane kriminalaca bi rezultirala pražnjenjem bankovnih sefova. Ali na drugoj strani, na taj način kroz skrivanje znanja i tehnologije, manipulatori svijeta održavaju kontrolu. Jedna grana kontrole i financiranja elite je naftna industrija. Ona bi vrlo brzo propala ako bi se upotrebljavala besplatna energija umjesto naftnih derivata. Ako bi se ta promjena dešavala "glatko", vjerojatno bismo bili oslobođeni od ovisnosti o ograničenom izvoru energije ( nafte koja je preostala ) jer su besplatne energije - neograničene ! Preostalo vrijeme, kapital i energija koju bi tada imali na raspolaganju, mogli bi iskoristiti za poboljšanje i progres, umjesto za preživljavanje. Dakle zbog skrivanja znanja, ovisi pitanje o većoj prijetnji: neodgovorno korištenje znanja ignorirajuće osobe ili privremeno skrivanje i uzimanje znanja od strane elite? Prvo opravdava da jedan dio znanja ostane tajan, a drugo opravdava njegovo puštanje u javnost i oslabljenju moćnika i manipulatora. Na najvišim nivoima istine, nema razlike među tehnologijom, okultizma i metafizike - za sve su oni samo jedan dio od cijeloga - i velike istine u jednom koja sadrži sve od svih tih dijelova. Pravila i strukture još uvijek postoje izvan fizičkog aspekta, i one bi mogle biti uključene u znanost sa dodjeljivanjem odabira slobodne volje. Kompletna znanost bi ukjučivala i astralne nivoe, paralelne dimenzije, sinhronizacije, svijest, eterička polja, telepatiju, vitalne energije, emocionalne energije, snagu volje, hiperdimenzionalnu egzistenciju i vremenske petlje i to sve pod istim "krovom". Sad trenutno to sve se javlja kao fenomen koji je odvojen od znanosti jer je znanost kojom se mi služimo - nekompletna. To nije zbog toga što se ti fenomeni nebi mogli objasniti u vidu trenutne znanosti, već zato što bi se konvencionalna znanost morala proširiti i prilagoditi se višim fizikalnim i metafizičkim principima. Znati prirodu znači znati jedan dio Kreatora ( 7. denzitet ). Znati sebe je znati jedan drugi dio Kreatora. Jer sve ono što je izvan, i sve ono što je unutra nas samih, znajući i prirodu i sebe, čini ravni i najkraći put do znanja o Kreatoru.

Divlji kesten

Sinonimi: Hippocastanum vulgare Gaertn. Narodni nazivi: beli divlji kesten — divji koštanj — gorki kesten — konjski kostanj. Divlji kesten Opis biljke: divlji ke­sten je do 20 m visoko drvo s velikim prsta­stim listovima koji se sastoje većinom od 7 listića klinaste forme zajedno sastavljenih. Veliki grozdasti cvato­vi stoje u uspravnom položaju i čunjastog su oblika. Cvjetovi su sasvim bijeli ili crveni sa žutim i crvenim mrljama. Tobolac plo­da je bodljikav zeleni omotač u kojem se na­laze 1 do 2 ploda sjaj­ne tamnosmeđe boje s bijelom mrljom. Vrijeme cvatnje: svi­banj, a vrijeme sazrije­vanja plodova rujan i listopad. Miris i okus: plodovi su kao i cvjetovi gotovo bez mirisa i trpka su okusa. Kora drva prilikom sušenja miriši poput amonijaka i gorka je okusa. Divlji kesten Ponegdje pučko mišljenje da je kesten otrovan nije ispravno, jer su svi dijelovi divljeg kestena neotrovni. Stanište: drvo potječe iz Indije i unutrašnjosti Azije odakle se proširilo po čitavoj Evropi, te je odavna vrlo obljubljena sadnja kestena u parkovima i drvoredima. Divlji kesten brzo raste, nema nikakvih zahtjeva, uspijeva u sva­koj zemlji, a dostigne starost i preko 200 godina. Ljekoviti dijelovi biljke: cvjetovi se sabiru u svibnju mjesecu, kora (Cortex Hippocastani) s mladih, najviše do 5 godina starih grana u ožujku i travnju, te zreli plodovi koji padaju s drva u rujnu i listopadu. Ljekovite i djelotvorne tvari: ljekovito djelovanje kao i ljekovite tvari divljeg kestena još su premalo poznate i cijenjene. Fluorescirajući glikozid eskulin, koji se uglavnom nalazi u kori, ima svojstvo da upija ultraljubičaste zrake sunca. Te nevidljive zrake vrše putem nadražaja kože važno ljekovito djelovanje, pa se eskulin upotrebljava za pripremu masti protiv opekotina od sunca. Iz eskulina priređen preparat uzima se s uspjehom kod malarije kao i kod povremene neuralgije. Ta ljekovita tvar nalazi punu primjenu i kod liječenja kroničnog tuberkuloznog oboljenja kože (lupus). Iz divljeg kestena dobivena tinktura isto je tako prikladna kao lijek koji brzo djeluje kod hemoroida. Tekući ek­strakt, koji se priređuje u ljekarnama, isto se s dobrim uspjehom upotrebljava u liječenju hemoroidalnih teškoća te je nadalje vrlo koristan u liječenju lišajeva, ozeblina i proširenih vena. Osim navedenog glikozida eskulina nalaze se daljnje ljekovite tvari u kori, plodu i cvjetovima, kao saponini, tanin, smola, masna ulja i gorka tvar. Plod osim toga sadrži i do 35% škroba. Spojevi masti, saponina i škroba čine divlji kesten prikladnim za liječenje crijevnih oboljenja, proljeva i katara dišnih organa. Kod upale crijeva i proljeva preporuča se čajna mješavina od jednakih dijelova kestenove kore i hrastove kore (br. 119) pri čemu se 1 žlica (čajna) te mješavine upotrebljava za pripremu 1 šalice čajnog oparka. Kod katara svih vrsta uzima se 2 puta dnevno na vrhu noža prah pripremljen od oguljenih plodova divljeg kestena. Primjena u pučkoj medicini: uvarak kestenove kore mnogo se primjenjuje u pučkoj medicini za pranje gangrenoznih rana, kod krvarenja, naročito kod krvarenja iz maternice, krvarenja hemoroida kao i kod kroničnog proljeva, bijelog cvijeta i sluzavog kašlja, i to, kako za unutarnju tako i vanjsku prim­jenu liječenja. Tinktura od cvjetova, koja se priprema tako da se šaka otpaloga cvijeta stavi na močenje u 0,3 litre jake rakije, pa taj pripravak daje lje­kovito sredstvo za masiranje protiv reumatizma i gihta, a 10 do 15 kapi te tinkture uzete prema potrebi, pomaže kod grčeva u želucu i kod nesvjestice. Pečeni plod divljeg kestena, sitno nariban i pomiješan s ječmenim brašnom i octom, upotrebljava se za obloge koji se topli polažu na prsa. Plod divljeg kestena sitno se izreže te se kuha u vodi dok ne nastane gusti uvarak. Taj se uvarak dodaje toploj kupelji te se miješa tako dugo dok se kupelj ne zapjeni. Ovakva kupelj je ljekovita za oboljele od reume.

Karmičke veze

Popularna novoeonska terminologija uvela je pojam takozvanih "karmičkih veza" u sustave osobnog razvoja. Taj se pojam koristi pri opisu vrlo različitih tipova odnosa. Ponekad se karmičkom vezom smatra odnos koji ima posebnu dubinu i snagu, neovisno o njegovom pozitivnom ili negativnom karakteru. Ponekad je riječ o sretnoj i ispunjavajućoj vezi koja se uspješno ostvaruje bez prevelikog truda. Ponekad karmička veza osobi nameće određene obaveze i dužnosti koje nije lako ispuniti. Najekstremniji oblik karmičke veze jest izrazito loš odnos koji snažno opterećuje osobu, stvara joj velike probleme i naizgled ne nudi nikakvo pozitivno rješenje osim dugotrajne patnje. Zajedničko svim tim oblicima odnosa jest snažan intenzitet, bio on pozitivan ili negativan. No, ja ću karmičkom vezom zvati odnos opterećen negativnim duševnim stanjima i djelima koja prema zakonu karmičkog povrata izazivaju odgovarajuće posljedice, odnosno probleme. Karmička je veza, naime, opterećena traumatskim iskustvima te neprirodnim oblicima vezanosti koji su se u sadašnju inkarnaciju prenijeli iz prošlih života. Razlog zbog kojeg se neka negativna iskustva ne otpuste u periodu pročišćenja koje duša prolazi izmđu dviju inkarnacija jest u lekciji koja leži iza takvog iskustva. Lekcije koje nisu naučene prenose u buduće inkarnacije da bi konačno bile svladane. Treba znati da su svi odnosi također sredstvo manifestacije ljubavi - oni su ljubav u akciji. Sva ljudska bića posjeduju potencijal za potpuno ispunjene odnose. Zato je prava pozadina takozvanih karmičkih veza ljubav koja nije do kraja realizirana. Tako se ona ponekad pretvara u mržnju, žudnju, patnju, odnosno najrazličitije druge oblike ljubavnih devijacija. Suština svih međuljudskih odnosa jest ljubav i ona će se nastojati ostvariti u svojem najčišćem i najizvornijem obliku, pogotovo kad je riječ o odnosima s bliskim osobama. Međutim, ukoliko je netko opterećen traumatskim iskustvom i lošim navikama, neće mu biti lako prepoznati ljubav kao izvornu prirodu odnosa, pogotovo onda kada odnos prijeđe u svoju negativnu suprotnost pa umjesto da bude izvorom sreće, postane izvorom velike patnje. Sređivanje odnosa koji su se na bilo koji način pogoršali jedan je od najtežih životnih procesa i vjerojatno najveći problem s kojim se ljudska rasa u ovome trenutku suočava. Upravo zato ovo polje zahtijeva posebnu pozornost.

Karma

Pored duševnog i tjelesnog zdravlja, skladni odnosi čine temelj kvalitetnog života. Upravo o odnosima ovisi da li će neka osoba biti sretna ili ne. O odnosima također ovisi da li je određena osoba uravnotežena ili ne. Osoba koja izbjegava odnose s drugim ljudima ili je većina njenih odnosa loša, ne može se nazvati zdravom osobom. Tako su odnosi i njihova kvaliteta vrlo dobro dijagnostičko sredstvo jer direktno ukazuju na stanje u kojem se osoba nalazi. Čovjek mora imati barem jedan kvalitetan odnos da bi uopće mogao početi s bilo kojim oblikom terapijske intervencije. Ukoliko ga nema, neće imati pravi motiv za ostvarenje promjene koju donosi terapijska intervencija, neće moći dobiti potrebnu podršku i potvrdu o uspješno izvedenoj intervenciji od bliske osobe iz svoje neposredne okoline, niti će imati odnos kao osnovno sredstvo kroz koje se manifestira i ostvaruje novonastalo stanje svijesti. Tada je bolje da terapijska intervencija započne kreiranjem jednog kvalitetnog odnosa, a tek kad se odnos ostvari osoba može prijeći na druge vrste rada. Odnosi predstavljaju izuzetno bitnu dimenziju ljudskog postojanja. Ako malo pažljivije promotrimo što je to u stvari sam život, doći ćemo do saznanja da je život u svojoj suštini proces koji se odvija između ljudi, odnosno odnos između bića koja tvore životni lanac. Ukoliko postoji odnos, postoji i život. Život bez odnosa nije moguć. Kada život sagledamo s nivoa duhovne realnosti, tada postoji direktna povezanost svih oblika života i svih bića koja ga sačinjavaju. Naime, potražimo li zajednički nazivnik različitim mističnim iskustvima, onda će to biti stanje sveopćeg jedinstva. Bog je sveprisutan i jedan upravo zbog toga što čini samu suštinu svih pojedinačnih životnih formi. Ukoliko kod duhovnog iskustva ne postoji razlika između objekta i subjekta, ukoliko svi pojavni oblici imaju istovjetnu suštinu, tada na energetskoj i spiritualnoj razini postoji svojevrsna mreža odnosa između svih živih bića. Upravo zato nije moguće ne biti u odnosu - samim svojim postojanjem mi smo već uključeni u mrežu mnogobrojnih odnosa. Čak i u ekstremnim slučajevima kao što je, na primjer, spiritualno pustinjaštvo, postoji neka vrsta odnosa koja pustinjaku omogućuje kontinuiran razvoj, a to je odnos između pustinjaka i Boga. Zato odnosi ne moraju nužno postojati samo između tjelesnih bića. Iako su konkretni međuljudski odnosi najbitnija vrsta odnosa, za mnoge će ljude veoma bitan aspekt odnosa činiti neka vrsta komunikacije s duhovnim bićima. Ono što je ovdje bitno jest da odnosi neminovno postoje i ostvaruju se između svjesnih bića, bila ona tjelesna ili bestjelesna. Svaki je odnos, između ostalog, sredstvo pomoću kojeg bića koja jesu u odnosu ostvaruju svoje ciljeve. Niti jedan cilj na kojem netko radi ne može biti ostvaren isključivo samostalnim naporima. To, naravno, ne znači da treba podilaziti vlastitim slabostima i oslanjati se pretjerano na druge, odnosno biti ovisan o tuđoj pomoći. To znači da odnosi neminovno postoje i služe kao sredstvo ostvarenja naših ciljeva, htjeli mi to li ne. Pomoć drugih ljudi, njihovo usmjeravanje, suradnja ili inspiracija omogućit će nam ostvarenje najrazličitijih ciljeva, kako onih dubokih, tako i onih svakodnevnih. Istovremeno, kvalitetna suradnja s drugim ljudima također dovodi i do "sinergije", što je pojam koji označava stvaranje nove kvalitete koja nastaje udruživanjem određenog broja ljudi usmjerenih prema zajedničkom cilju. Tako, na primjer, zbroj energija petoro ljudi nije pet, nego otprilike sedam. Zato se udruženim snagama daleko lakše ostvaruju osobni ciljevi. Neki ljudi možda smatraju da odnosi nisu bitni ili da čak koče individualni razvoj. Premda kod raznih osoba mogu postojati različite sklonosti (prema individualizmu ili socijalizaciji), činjenica je da se ljudi razvijaju na dva osnovna načina: - kroz samostalan rad na sebi - kroz odnose s drugim ljudima i zajednicom. Svim velikim individualistima jednostavno treba publika koja će prepoznati i potvrditi njihova individualna dostignuća. Istovremeno i svakoj će izrazito društvenoj osobi nužno trebati periodi samoće kako bi se pozabavila osobnim potrebama, razvila kreativnost ili uz odmak sagledala zbivanja koja prate njen društveni život. Individualni osobni razvoj provjerava se i potvrđuje kroz odnose, a neki tipovi odnosa ga direktno potiču. Postoji čitav niz odnosa koje možemo smatrati sredstvom našeg razoja. Izvorna intencija većine odnosa u kojima se nađemo jest učenje određene lekcije i mogli bismo ih povezati s tri osnovna cilja našeg postojanja kao ljudskih bića. Neki odnosi služe prvom cilju, a to bi bilo duhovno prosvjetljenje. Drugi odnosi potpomažu našu kreativnu realizaciju. Treći služe našem duševnom pročišćenju.

Mandala

Koloidno srebro

Da li ste svjesni da postoji jedan od mnogih lijekova za mnoge bolesti koje možete napraviti i kod kuće, sami. Cijena izrade takvog lijeka je zbilja smješna kad usporedite s cijenama konvencionalnih lijekova u apotekama. Naravno, nitko vam ništa ne govori o tome jer ne biste trošili inače vaše novce na tablete koje djeluju, ali uzrokuju možda i neke druge štete... Ma neće valjda... zaključite. I poslije imate neki osip ili alergije, a ponekad uzrokuju i neugodnije nus-pojave. Zašto bi se izlječili? Da li je to nekome ( osim možda vama najdražim osobama ) stalo ??? Pa ako bi svi bili zdravi, pa tko bi trebao doktore, medicinske usluge, farmaceutske proizvode... Neki bi zbilja ostali bez velikih svota novaca. KAKO NASTAJE BOLEST ? Negativne emocije kao stres, žalost, ljubomora, nezadovoljstvo sobom, brige, zavist i druge, dovode u određenom dijelu mozga do pretvaranja bioenergije u neku drugu vrstu energije koja se u tijelu potroši. Ova pojava dovodi do nedostatka bioenergije neophodne za normalno funkcioniranje mozga. Da bi se mozgu, kao organu koji ima najveću važnost, u ovim slučajevima omogućio normalan rad, priroda se pobrinula da nedostajuću bioenergiju dovede iz aure. Bioenergija je u slojevima aure smještena u posebnim punktovima oblika elipsoida,koji imaju veliki energetski naboj. Nivo bioenergije u elipsoidima određuje naše psihofizicko stanje. Ako je bioenergija na potrebnom nivou, organi su zdravi i obrnuto. Svakom organu za svaku bolest odgovara određen elipsoid. Kasnije započinje proces zatvaranja čakre koja ga u normalnim uvjetima snabdijeva bioenergijom iz okolnog prostora. Zatvaranje čakri jos više pogoršava bioenergetsku situaciju u organu i ubrzava pojavu bolesti. Zbog toga - rješavajmo UZROK a ne POSLJEDICU bolesti. Dobra stara poslovica ionako kaže: bolje spriječiti, nego lječiti. Ako ste vlasnik neke farmaceutske industrije ili doktor koji gleda da samo zaradi novce, to vam nije u cilju. KOLOIDNO SREBRO - ŠTO JE TO ? Trenutno je poznato da koloidno srebro ubija preko 650 raznih bolesti, uključujući i AIDS i rak !!! ( Nemojte sad: ma da, to je nemoguće. Tko vam je to rekao? Kome je u interesu da NEZNATE ?) Idemo polako, upoznajmo što je to i kako se može napraviti kod kuće. 1. Što znači koloidno? Riječ koloidno znači da je nešto toliko malo da je raspršeno, a NE OTOPLJENO u otapalu ( vodi ). Djelići su toliko mali da niti ne sjednu na dno niti plutaju po površini. Oni su ionizirani, tako da svaki djelić ima isti naboj i jedan drugog odbijaju. U slučaju koloidnog srebra, djelići su veličine 1/7000 od veličine crvenog krvnog zrnca, što ga čini vrlo prilagodljivim. 2. Što je s čistoćom? Koliko traje? Koloidno srebro, za razliku od ostalih suplemenata, ne može se "pokvariti" jer ni jedan živi organizam ne može živjeti u koloidnoj otopini. Kada je koloidno srebro napravljeno metodom niskog napona, nakon nekog vremena, poneki ioni gube naboj i priklanjaju se drugim ionima koji su u im najbliže. Kad se to desi, koloidno srebro mijenja boju jer se nakupina poveća tako da počinje lomiti svijetlost. Ovisno o tome kako je koloidno srebro napravljeno ( napon, čistoća vode, uvjeti... ), ono mijenja boju od svijetložute do zlatne, a ponekad i poprimi sivkastu boju. Ništa od toga ne mijenja efikasnost koloidnog srebra. Čak i kad je tamnosmeđe ili tamnoljubičaste boje, neće biti otrovno, ali se tada samo teže asimilira, odnosno prilagođava. Kada se koloidna otopina radi pomoću visokog napona, ona se tada stabilnije ponaša kod čuvanja, te ima jako dugi vijek trajanja. 3. Dakle, koloidno srebro nije nikad otrovno ili opasno? Koloidno srebro se radi ISKLJUČIVO U DESTILIRANOJ VODI, tj. voda ne smije imati nikakvih minerala ili bilo čega otopljenog u sebi. Inače bi se srebrni ioni povezali s otopljenim mineralima i mogli činiti soli ili otrovne supstance. ( srebrni nitrat ili srebrni klorid ) Dakle, najbolja je čista voda dobivana destilacijom, odnosno kondenzacijom vodene pare. 4. Što u vezi argirije, bolesti vezanoj uz "plavu kožu" ? Nikada nitko nije ikada prijavio niti jedan slučaj koji je vezan uz upotrebu koloidnog srebra. Tu bolest vežu uz prekomjerno uzimanje srebrnih soli ( srebrni nitrat ) koja sadrži otrovne supstance. Bilo koja količina koloidnog srebra ne može uzrokovati argriju. 5. Koja je koncentracija najbolja? Koliko koloidnog srebra treba konzumirati? Mjera za koncentraciju je ppm ( od parts per million ), odnosno broj čestica u milijun komada. Svjetski stručnjaci za zdravlje širom svijeta slažu se s tim da je prisustvo srebrnih iona u bilo kojoj koncentraciji u ljudskom tijelu dobro za zdravlje. Izvanredne rezultate pokazala je koncentracija od 0,33 ppm-a ( 1/3 ppm !!! ). Neki proizvođači koloidnog srebra proizvode čak 1000 ppm-a, dobivenih sa velikim naponom. No, odlične rezultate pokazuju sve koncentracije. Preporuka je oko 2 - 4 čajne žlice dnevno. 6. Što se dešava ako se predoziramo? Možemo li uzeti previše? Jedina negativna strana uzimanja odjednom u početku previše koloidnog srebra je Herxeimerov efekt, a to je slučaj kad srebro ubije previše patogenih tvari da ih tijelo ne može odjednom izbaciti iz sebe normalnim putem, već ih izbacuje sekundarnim putevima - preko pluća, sinusa ili kože. Koloidno srebro je najbolji antibiotik koji ubija SAMO bakterije koje nisu poželjne u tijelu, a ostavlja npr. one koje su nam potrebne za probavu ili slično ( acidofil ). Također ubija viruse i gljivice. Cjelokupni tekst ( na engleskom ) sa upotrebom koloidnog srebra skinite ovdje. Kako napraviti KOLOIDNO SREBRO ? Evo optimalne izrade koloidnog srebra kojeg možete vrlo lako napraviti i kod kuće. Uzmite pola litre DESTILIRANE vode i ulijte ju u čistu staklenu ili plastičnu posudu. Za elektrode možete upotrebiti žicu ili foliju od čistog srebra ( a pogodni su i srebrni predmeti kao što su npr. 2 žlice iz srebrnog kuhinjskog kompleta - ionako vam stoji bezveze u ormaru ). Razdvojene elektrode stavite u posudu, pričvrstite ih nekako i pustite ISTOSMJERNU struju između 12 - 40 V. To možete dobiti i raznim stabiliziranim ispravljačima ( adapterima za struju 12 - 40 V ) ili baterijama ili akumulatorima. Npr. možete povezati serijski 2 ili 3 akumulatora od 12 V, tako da dobijete 24 ( sa 2 ), odnosno 36 V ( sa 3 akumulatora ). No, dovoljno je već i 12 V da bi proces uspješno završili. Ovisno o naponu i temperaturi vode ( najbolje ju je malo zagrijati oko 30-40 stupnjeva C ), nakon 15 - 40 minuta se pojavi maglica oko jedne elektrode. Proces pustimo da traje oko 30-60 minuta i tada se maglica raziđe u vodi i otopina opet postaje prozirna. Isključimo struju, prelijemo u neku posudu u kojoj ćemo uskladištiti koloidno srebro. Najbolje u staklene boce od tamnosmeđeg ili tamnoplavog stakla ( npr. od piva !!! ). I čuvamo ga na tamnom mjestu, jer na suncu se brže deioniziraju čestice, pa dulje traje i efikasnije je ako se čuva na tamnom mjestu. Mnogi ljudi su probali i vidjeli utjecaj najboljeg prirodnog antibiotika - koloidnog srebra. Osobno ga pijem i mogu reći da sam vrlo rijetko bolestan, bolje se osjećam i lakše podnosim neke teške situacije vezane uz promjenu vremena i slično. Neki ljudi zahvaljuju koloidnom srebru što su preživjeli bezizlazne situacije kada su i doktori rekli da "nema više spasa". Izgleda da balansira tijelo tako da se ono bolje može zaštititi od dnevnih napasti sa raznih strana. Mnogi me traže da im napravim koju litru, i mnogi koji su počeli koristiti osjećaju pozitivne promjene. Nekima treba nekoliko mjeseci da se to manifestira, a neki za par dana već osjećaju promjene. Ali zapamtite: ovo rješava samo POSLJEDICE mnogih bolesti, ali UZROKE ustvari treba odstraniti ( gubitak energije na razne načine - stres, nervoza, uzimanje nezdrave hrane... )!!! Evo i direktan link na forumu gdje smo obilno raspravljali o koloidnom srebru: http://www.galaksija.com/forum/viewtopic.php?t=198

Anđeoski brojevi

Broj 3 i 6 mješavina su energija broja 3 koji osnažuje svoje utjecaje na energiju broja 6. Broj 3 se odnosi na optimizam i nadahnuće, vjeru, nadu i dobročinstvo, optimizam i očitovanje, ohrabrenje i pomoć, talent i vještine, komunikaciju. Broj tri također rezonira s energijama božanski nadahnutih ljudi. Broj 6 odjekuje osobnom snagom volje, neovisnošću, inicijativom, djelovanjem, rješavanjem problema i prevladavanjem prepreka, ljubavlju prema domu i obitelji i domaćinstvu, služenjem drugima i nesebičnošću, odgovornošću i pouzdanošću. Šestica se odnosi na ravnotežu i sklad, partnerstva i odnose, prilagodljivost, diplomaciju i suradnju, ohrabrenje, dualnost, vjeru i povjerenje te služenje misiji vaše duše i svrsi života. Anđeoski brojevi tri i šest signaliziraju da se manje usredotočite na materijalni svijet i uložite svoje napore da slijedite svoj duhovni put. Prepustite svoje brige anđelima kako bi oni mogli intervenirati, izliječiti i transmutirati. Uravnotežite svoj fokus između materijalnog i duhovnog i vjerujte da je vaša zaliha uistinu neograničena, osobito kada služite svrsi svoje duše. Potiču vas da slušate svoju intuiciju i anđeosko vodstvo i iskoristite sve nove prilike koje vam se sada pružaju jer se pojavljuju iz razloga kojih možda još niste svjesni. Vaši anđeli traže od vas da budete hrabri i hrabri i gledate na nove prilike s entuzijazmom i povjerenjem da će sve uspjeti u vašu korist i najveće dobro. Sve je u redu s vašim domom i obiteljskim životom, pa uživajte u svojim odnosima i druženju s onima koji su vam bliski. Dajte ljubav slobodno i bezuvjetno i usredotočite se na pozitivnu uvjerenost svog dobrog i na to da više volite i prihvaćate sebe i druge. Oslobodite se svih negativnosti, strahova i briga koji vam crpe energiju i potražite aktivnosti koje vas podižu i osnažuju. Ostanite uravnoteženi i usredotočeni te se usredotočite na vlastiti život i sreću. Jer ako vi niste sretni, onda ni oni oko vas to neće biti, a ulaganje u sreću je dugotrajan proces – ponekad. Napisala: Joanne Walmsley

Originalna mandala

Flower mandala
by DuneTaraArt

Tarot karta Mjesec ili Luna

Tarot karte značenje i tumačnje: Mjesec Luna Osnovna značenja: Fantazija, Iluzije, snovi, nesigurnost U pozitivnom smislu: Maštanje, sanjarenje bez konkretnog poduzimanja da se sanjano ostvari. Prihvaćanje nepoznatih stvari bez puno razmišljanja, brzopletost u djelu i odlukama U negativnom značenju: Ne može se razdvojiti fantazija od stvarnosti. Neshvaćanje tajni života, ljubavne iluzije i zablude, potreba za savjetom u vezi ljubavi ili novca. Arhetip: Ženska svetost Hebrejski slovo: Koph Brojevi: 18 = 1 + 8 = 9 (punina, spremnost, zrelost) S planetarne i astrološke strane: Riba Mitologijsko i okultno značenje: Kali, tamnoputa božanska majka povezana s vremenom, vječnom noći i ženskim dubokim podsvjesnim. Hecate, božica noći i tame, koja pomaže drugima u njihovim putovanjima u podzemni svijet. Ljubavni savjeti tarot karte tumačenje : Prestanite se plašiti osjećaja i rizika i upustite se u ono što vam srce želi. Samo tako ćete doći do ostvarenja životnih ciljeva. Vjerujte intuiciji, predosjećaju i slijedite ih, jer će vaše želje tako naći put do ispunjenja. Poslovni savjeti tarot karte tumačenje: Ovo je područje gdje ne upotrebljavate maštu već idete po nekim utvrđenim pravilima, a savjet je da pustite mašti na volju, poigravate se s idejama, upuštate u rizike, jer vas čeka dobit. Duhovnost: Ženska božanska energija i stupanje u dodir s njom na svim područjima. Ona može učiniti čuda za vas ako se na nju osvrnete i prigrlite je s povjerenjem. Proricanje i gatanje tarot karte Mjesec Luna: Prestanite tražiti rješenja na kraju priče, kako u ljubavnim vezama tako i poslovnim i prijateljskim. Sklonost vjerovanju u magiju daje vam osjećaj da vam je pod hitno potrebno skidanje uroka, što je najčešće sasvim netočno. Besplatni savjet za ljubav potražite kada je to potrebno od nekoga kome vjerujete. Tarot i tarot majstori vam je uvijek na raspolaganju.

Mandala

Svemir i Val

"Život je religija. Životna iskustva čovjeka odražavaju u kakvoj vrsti interakcije se on nalazi s Bogom. Oni koji spavaju su oni koji nemaju nimalo vjere, u smislu svoje interakcije sa Svim Što Jest. Neki ljudi misle da ovaj svijet postoji kako bi ga oni sputavali, ignorirali ili uništavali. Za takve pojedince svi svijetovi će prestati postojati. Oni će postati upravo ono što su i dali životu. Oni će postati jedan obični san iz ‘prošlosti’. Ljudi koji obraćaju striktnu pažnju na objektivnu realnost sa svoje lijeve i desne strane, postat će realnost ‘Budućnosti.’” - Kasiopejci, 09-28-2002 - Danas se već u mnogim metafizičkim krugovima a isto tako i u okviru tzv. «new-age» zajednice uveliko priča o nekoj vrsti "galaksijkog supervala" koji periodično "zapljuskuje" neke oblasti vremena-prostora, uključujući i ovu našu. Prema nekim izvorima (knjiga Bringers of the Dawn, Barbara Marciniak), tu se radi o periodu od oko 25000 godina u kojem sunčev sistem zajedno s našom planetom prolazi kroz neku vrstu "fotonskog pojasa". Barbara je ta koja po prvi put pominje taj koncept radikalnih periodičnih promjena na našoj planeti, u materijalu dobijenom uz pomoć channeling seansi. Izvor njenih informacija bila su stvorenja koja su za sebe rekla kako potiču iz sazviježđa Plejade. Međutim, prema nekim drugim izvorima, ovdje radi o jednom prirodnom valu koji se kreće iz centra kreacije i zapljuskuje sve njene dijelove svakih 309000 godina, prema našem načinu mjerenja vremena. Odakle bi takav jedan val mogao poticati, kakvi su efekti njegove interakcije sa materijom i živim bićima, o kojem se periodu njegovog nailaska točno radi, za sada je veoma teško utvrditi. Mislim da postojanje jednog takvog vala ne bi trebalo automatski smještati u tzv. "sci-fi zonu", jer čini se da ima nekih indikacija da bi taj val mogao biti dio naše objektivne realnosti. Naravno, na svakome ostaje odgovornost da li će posvetiti ikakvu pažnju jednoj takvoj mogućnosti i koliko će se potruditi da to sam istraži, ukoliko smatra da bi ta stvar mogla biti po njega ili nju - bitna. Na osnovu svog proučavanja ove teme mislim da jedan takav val postoji, da nam se trenutno približava i da će uz pomoć njega doći do neke vrste "rascjepa" realiteta, odnosno, ove naše oblasti postojanja. To bi značilo da će nakon njegovog nailaska neki od ljudskih bića ostati na planeti zemlji u njenom 3D obliku, dok će drugi nestati iz njihovog vidokruga, odnosno, polja percepcije, - i naći se u 4-tom denzitetu, vjerovatno na istoj planeti???...ali u jednoj njenoj višoj formi koja će biti u drugoj oblasti postojanja. Tko će se gdje naći, zavisit će od njegove "frekvencije" odnosno razvojnog stadija njegove ili njene svijesti u toj točki vremena-prostora, kao i stanja "fragmenta" njegove individualne duše ( ukoliko je ima ). Tu će doći i do neke integracije (fuzije) sa nekim aspektima nas samih koji trenutno borave u drugim oblastima postojanja. Naš 3D um trenutno teško može zamisliti tako nešto. U tom momentu i "vrijeme" će za nas također dobiti drugu konotaciju, odnosno, parametre. Taj sam val bi možda trebalo shvatiti kao jednu "granicu realiteta". Ne volim citirati materijal iz Biblije, jer je i ona pretrpjela kozmetičke zahvate od strane kontrolnog sistema, kako bi poslužila kao jedan od glavnih stupova mentalne kontrole većeg dijela čovječanstva u posljednjih 1000 godina, međutim, mogao bih se složiti sa tim da u njoj ima nekih 30% istine, ukoliko se to može izraziti u postocima. Prije toga, moram reći da sam već u jednom od mojih tekstova naveo neke fragmente iz jednog učenja koje su neki ruski metafizičari nazivali Tradicija, koje je Boris Mouravieff pokušao kasnije i objediniti u knjizi Gnosis – Study and Commentaries on the Esoteric Tradition of Eastern Orthodoxy. Radi se o učenju koje je prenošeno kroz neke grčke i ruske manastire a vjerovatno potiče još od vremena Atlantide. Mislim da su takođe Katari i Bogumili raspolagali nekim njegovim fragmentima. Iz tog učenja možemo saznati da postoje dvije vrste ljudi, "sin čovječji" ili adamični čovjek i "sin božji" ili preadamični čovjek. Razlika izmedu prvog i drugog je u tome što ovaj prvi ima individualnu dušu dok ovaj drugi nema. Drugi predstavlja prelazni razvojni oblik svijesti iz drugog denziteta. Čini se da se jedan veliki dio nas obreo na ovoj ravnini postojanja na jedan način koji bi se možda mogao nazvati “neprirodnim”, tj. ne tranzicijom iz 2-gog denziteta u 3-ći nego “padom” (simbolično – “Adamovim”) iz jednog višeg realiteta (koji se možda u odnosu na ovaj može smatrati rajem). Što se dogodilo? Jedan dio nas (“adamični ljudi”), koji je “pao” sa 4-tog kata na treći, tj. “izgnan” kao Adam iz raja, našao se na istom terenu zajedno sa preadamičnim ljudima koji su se tu zadesili, na svom prirodnom razvojnom putu. Čini se da se to dogodilo upravo uz “pomoć” tog vala, prije nekih 309000 godina. Znači, “sin čovječji” se našao na istom terenu sa “sinom božjim”. Prvi s dušom, drugi bez nje (ovdje moram naglasiti da u dugogodišnjoj intereakciji jednih s drugima, ovi prvi skoro da su ostali bez svoje duše, tako da se jedni od drugih, na žalost, trenutno ne mogu razlikovati ni po izgledu, niti po ponašanju). “Sin čovječji” trenutno ima samo potencijal da se uz pomoć svoje duše poveže sa višim aspektima svog bića, i taj potencijal je jedino ono što ga razlikuje od “sina božjeg” ili antropoida. Sada ću izvaditi par navoda iz Biblije (Jevanđelje po Mateju), odnosno iz onoga što je čovjek, kojeg su kasnije nazvali Isus (lijep primjer entiteta iz jednog višeg denziteta koji se inkarnirao u ljudskom tijelu, u 3D i čije su učenje kasnije iskrivili do mjere u kojoj su ga skoro pretvorili u svoju suprotnost,) rekao na ovu temu: (“Sin čovječij” u ovom slučaju simbolizira - val) 24. 15. Kada ugledate mrzost opušćenja, o kojoj govori prorok Danijel, gdje stoji na mjestu svetome (koji čita da razumije):*Dan. 9,27;12,11 16. Tada oni koji budu u Judeji, neka bježe u gore; 17. I koji bude na krovu da ne silazi uzeti šta mu je u kući; 18. I koji bude u polju da se ne vrati natrag da uzme haljine svoje; (ovdje moram naglasiti da, kako se čini, taj val između ostalog dođe i nešto kao “kompjuterski reset,” odnosno, on vraća sve u prvobitno prirodno stanje u smislu da sve umjetne materije “nestaju,” ostaju samo prirodne, kao npr. kamen i drvo. Čini se radi o uspostavljanju prvobitne prirodne ravnoteže u određenoj točki vremena-prostora. Još uvijek postoje neka plemena u Južnoj Americi gdje je njihovim pripadnicima dozvoljeno graditi nastambe isključivo od kamena i drveta tj. bez ikakvih umjetnih materijala.) 22. I da se oni dani ne skrate, nitko ne bi ostao; ali izabranijeh radi skratiće se dani oni; ( mnogi već sada kažu: “vrijeme kao da leti” ) 23. Tako ako vam neko reče: Evo ovdje je Križ ili ondje, ne vjerujte. 24. Jer će izaći lažni Križevi i lažni proroci, i pokazat će znake velike i čudesa da bi prevarili, ako bude moguće i izabrane. 27. Jer kako što munja izlazi od istoka i pokazuje se do zapada, taki će biti dolazak sina čovječjega. 29. I odmah će se po nevolji dana tijeh sunce pomračiti, i mjesec svoju svjetlost izgubiti, i zvijezde s neba spasti, i sile nebeske pokrenuti se. 30. I tada će se pokazati znak sina čovječjeg na nebu; i tada će proplakati sva plemena na zemlji; i ugledaće sina čovječijega gdje ide na oblacima nebeskim sa silom i slavom velikom. 32. Od smokve naučite se priči: kad se već njezine grane podmlade i ulistaju, znate da je blizu ljeto. 33. Tako i vi kad vidite sve ovo, znajte da je blizu kod vrata. 36. A o danu tome i času niko ne zna, ni anđeo nebeski, do otac moj sam. 37. Jer kao što je bilo u vrijeme Noevo tako će biti i dolazak sina čovječjega. 38. Jer kako što pred potop jeđahu i pijahu, ženjahu se i udavahu do onog dana kad Noe uđe u barku, 39. I ne osjetiše dok ne dođe potop i odnese sve; tako će biti i dolazak sina čovječjega. (ovdje bih želio naglasiti da uvijek prije određene “kataklizme” postoje i određeni znakovi upozorenja, koji se mogu primjetiti ako se to hoće. Neke od tih znakova, neki od nas mogu već sada primjetiti, mada su oni za veliku većinu “nevidljivi.” Naravno, ona priča o Noe-i simbolizira upravo to. Poanta je da nije dovoljno te znakove samo primjetiti, nego treba na njih - i adekvatno reagirati) 40. Tada će biti dva na njivi; jedan će se uzeti, a drugi će se ostaviti. 41. Dvije će mljeti na žrvnjevima; jedna će se uzeti, a druga će se ostaviti. (“rascjep” ili grananje realiteta tj. nivoa postojanja!) 42. Stražarite dakle, jer ne znate u koji će čas doći Gospodin vaš. (ovdje, naravno, Gospodin = val) 43. Ali ovo znajte, kad bi znao domaćin u koje će vrijeme doći lupež, čuvao bi i ne bi dao potkopati kuće svoje. 44. Zato i vi budite gotovi; jer u koji čas ne mislite, doći će sin čovječji. Znači, mada bi taj val trebao doći iznenada, postoje određeni znakovi koji mu prethode. Oni koji primjećuju te znakove, trebali bi reagirati, odnosno, adekvatno se pripremiti. O tome da se čovjek mora adekvatno pripremiti za taj događaj, Isus nam simbolično govori i uz pomoć sljedeće parabole: 25.1. Tada će biti carstvo nebesko kao deset djevojaka koje uzeše žiške svoje i izađoše na susret *ženiku. 2. Pet od njih bijahu mudre a pet glupe. 3. I glupe uzevši žiške svoje ne uzeše sa sobom ulja. 4. A mudre uzeše ulje u posudama sa žišcima svojima. 5. A budući da ženik okasni, zadrijemaše sve, i pospaše. 6. A u ponoć stade vika: eto ženika gdje ide, izlazite mu na susret 7. Tada ustaše sve djevojke i ukrasiše žiške svoje. 8. A glupe rekoše mudrima: dajte nam ulja svojega, jer naši žišci hoće da se ugase. 9. A mudre odgovoriše govoreći: da ne bi nedostajalo i nama i vama, bolje je idite k trgovcima i kupite sebi. 10. A kad one otiđoše da kupe, dode ženik, i gotove odoše s njim na svadbu, i zatvoriše se vrata. 11. A poslije dođoše i one druge djevojke govoreći: gospodaru! gospodaru! Otvori nam. 12. A on odgovarajući reče im: zaista vam kažem, ne poznajem vas. 13. Stražarite dakle, jer ne znate ni dana ni časa u koji će sin čovječji doći. Mislim da bi ovo trebalo biti dovoljno. U slučaju ove parabole, ženik-gospodin predstavlja val a onaj “žižak” sa “uljem” predstavlja našu dušu, kojoj treba jedna hitna “kultivacija”, dok se ima vremena i dok se ima s čim. Ta naša duša je, po svemu sudeći, “ulaznica” za “lift” prema gore. Sve su prilike da će nakon prolaska vala, naša planeta ostati “čista” kao “od majke rođena” tj. u kamenom dobu i oni koji ostanu u 3D, morat će “ići u školu” iz početka. Oni će se vjerovatno tu naći, u istom razredu, sa novopristiglim “učenicima” iz “donjih razreda”!? (Usput rečeno, čini se da 3-ći razred traje nešto više od 309000 godina, po našem “vremenu”) Da stvar bude interesantnija, postoje neke indicije da će u ovo vrijeme takođe doći do destabilizacije zemljine osi i zamjene polova na planeti, u smislu njihovog polariteta, te će se ona, nakon određenog zastoja, početi okretati u suprotnom pravcu.

Ahat

AHAT - ahat je izvrstan zaštitnički kamen, posebno za djecu. Umirujući je i ublažavajući. Jača vezu tijela sa zemljom. Daje hrabrost, energiju, snagu, rastjeruje strahove i daje porast samopouzdanja. Smanjuje osjećaje ljubomore i prizemljuje emocije. On je kamen sklada i unoseći elemente sklada u naše biće i živote, uvelike povećava ozdravljenje. Ahat također povećava kreativnost i stimulira intelekt. Poznat je kao kamen koji donosi sreću. Ahat pomaže i kod problema desni i zubi. Pojačava vid. Štiti od štetnih tehničkih zračenja (kompjuter, TV, mobitel).

Kako kristali rastu

Pokušat ćemo razumjeti postupak kojim nastaju kristali i moći koje kristali imaju u usporedbi s „običnim“ kamenjem upravo zahvaljujući postupku svog stvaranja koji ih natapa posebnim svojstvima. Svaki mineral posjeduje čitav niz svojstava koji konačno određuje fizikalnu i kemijsku narav minerala. Kristali imaju dva važna svojstva: sposobnost prenošenja ili lomljenja svjetlosnih zraka i način na koji se puni elekticitetom. Glavno svojstvo kristala kao minerala je da atomi oblikuju molekule i kristale koji nastavljaju rasti prema pravilu nizanja strana koje se susreću u kutovima da bi na mjestima spoja oformile dva ili tri vrha. Za vrijeme tog predodređenog i nepromjenjivog postupka kristalizacije kristal se dijeli u označive dijelove. Svaki dio simetrički odgovara drugom dijelu i svaki će uvijek biti simetrična slika onog drugog. Govoreći o kristalizaciji, govorimo o postupku kojeg svi poznajemo, ali tek je nekolicina o njemu razmislila. Postupak kristalizacije može se usporediti s onim što se događa kad stavimo magnet na ploču, a onda pospemo željeznu prašinu uokolo magneta. Magnet će privući prašinu – najprije one bliže čestice, stvarajući simetričan oblik s vlastitim pravilima uokolo magneta. Nakon što su prve čestice magnetizirane, one akumuliraju moć i privlače sljedeće, puno udaljenije čestice, stvarajući strukturu uokolo magneta. Drugi je primjer blok leda stavljen u vodu temperature ispod 0°C. Voda će se početi kretati prema ledu – najprije oko leda, a onda preko cijele površine. To je postupak kristalizacije. Jezgra počinje čitav postupak i oko nje se kristaliziraju strukture u čvrstom obliku. Proces stvaranja kristala bezvremen je i kad ispitujemo stvaranje kristala radimo to u odnosu na vlastite pojmove vremena. Nekim su kristalima potrebne stotine tisuća godina za rast. Čak i prilično mali kristali kvarca mogu biti stari 100 000 godina ili više u ljudskim okvirima. Isti taj kristal imat će različit i veći oblik kad dosegne dob od 200 000 godina. On upija energiju godinu za godinom i svaka energija koju upije unosi u njega „dojmove“ iz vanjskog svijeta. Kad izvadimo kristal iz zemlje ili ga pronađemo u prirodnom staništu, on sadrži svo energetsko blago koje je akumulirao tijekom stotina tisuća godina. Što je kristal veći, to je veća energija koju sadrži. Kad govorimo o energiji, koristimo izraz proizašao iz polja ljudskog shvaćanja. Ali energija u kristalima razlikuje se od uobičajenog smisla ove riječi – to je elektromagnetska energija, za koju još uvijek ne znamo kako je izmjeriti ili maksimalno koristiti za dobrobit čovječanstva. Još nismo svjesni pune snage i moći kristala. Oni skrivaju mnogo više od onog što su otkrili, a povremeno otkrijemo još koju mrvicu njihove izuzetne moći. Ako želimo razumjeti čaroliju i snagu kristala, moramo se prisjetiti da su oni dio prirode upravljani njezinim zakonima – onim istim koji vode i naše živote i živote svakog stvorenja na Zemlji i u svemiru. Kristali svojim harmoničnim vibracijama podržavaju sva živa bića i vibriraju određenu konstantnu vibraciju okolo biosfere planete Zemlje. Svi kristali spadaju u minerale, ali svi minerali nisu kristali. Kirijanov snimak pokazuje da fantastično jako zrače i jedino kristali, poput živih bića, stvaraju jaku auru. Oni su najviši evolucijski produkt mineralnog carstva. Zemljinu koru, te velik dio njezine unutrašnjosti pokriva ogroman udio kristala kvarca u najraznovrsnijim omjerima. Kristal kvarca upotrebljava se u kvarcnim satovima jer točno daje vrlo precizni titraj koji se u mehanizmu sata manifestira kao sekunda. Poznato nam je iz fizike da sva tijela na Zemlji imaju svoj specifični titraj. Čovjek je u svojem razvojnom toku razvio izrazito zamršena i vrlo kompleksna energetska polja duhovne, mentalne i astralne razine. Jedino vrlo razvijena suptilna polja i frekvencije kristala djeluju harmonično i u ispravnom suodnosu sa suptilnijim poljima čovjeka, mogu mu mijenjati osjećaje, mentalne sadržaje i duhovne kvalitete. Globalna im je funkcija smanjivanje destruktivnog elementa i transformiranje istog u harmonični. Mudraci starog svijeta i drevnih kultura proučavali su tisućama godina svojstva kristala i njihov utjecaj na čovjeka i došli do zaključka da kristali vibriraju vrlo skladnim titrajima koji djeluju iscjeljujuće na ljudske organe. Tako su razvili učenja i popise o kristalima i njihovom iscjeljujućem djelovanju na ljudska bića.

Kristali

Od samog početka postojanja planete Zemlje paralelno su se razvijala 4 lanca života: Minerali Biljke Životinje Ljudi Prije 4 milijarde godina kristali su započeli prvi korak u prijelazu iz kemijske u biološku prirodu, prvi korak u stvaranju života. Za prijelaz iz pred-biološkog svijeta od prije 4 milijarde godina do svijeta kakav danas poznajemo bilo je potrebno da se aminokiseline (građevni blokovi proteina u svim živim sustavima) povežu u lančane molekule. Aminokiseline sakupljene u dugačke lance čine proteinske molekule. Redoslijed aminokiselina u proteinima zapisan je redoslijedom slova genetičkog teksta (A, T, G, C) u genima. Znanstvenici R. Hazen, T. Filley i G. Goodfriend otkrili su ključan korak u tom procesu prijelaza - korak koji je bio predmetom istraživanja više od pola stoljeća. Njihov je rad objavljen u Proceedings of the National Academy of Sciences. Molekularna struktura svih aminokiselina, osim jedne, asimetrični je razmještaj okupljen oko ugljika. Takav razmještaj podrazumijeva postojanje dva odraza oblika svake aminokiseline, a oblici su označeni kao lijevi (L) i desni (D). Kemijski ustroj svih živih sustava razlikuje se prema selektivnoj uporabi tih (L) i (D) molekula. S druge strane, nebiološki procesi najčešće ne razlikuju L i D varijante. Da bi se pojavio prijelaz između kemijskog i biološkog područja, bio je nužan nekakav prirodni proces koji je trebao odvojiti i ponovno zasebno skupiti L i D aminokiseline. Hazen je sa suradnicima proveo jednostavan eksperiment. Uronili su kristal uobičajenog minerala kalcita (koji oblikuje kamen vapnenac i čvršće dijelove mnogih morskih životinja) u razrijeđenu otopinu kiseline razdvojenih aminokiselina i otkrili da se najvećim dijelom L i D molekule okupljaju na različitim dijelovima kristala kalcita. Većina minerala su centrični, njihove strukture nisu razdijeljene po stranama. Neki kristali pokazuju parove kristalnih površina koje imaju međusobni odnos odraza. Jedan takav mineral je kalcit i uobičajen je danas baš kao što je bio i tijekom azoičkog razdoblja otprilike prije 4 milijarde godina kada se pojavio život. Zaključak studije je da su se miješane L i D aminokiseline u vrijeme nastanka života odabirale i ponovo zasebno skupljale uz pomoć postojećih površina minerala.